Poglavlje 4

Tao je Prazan

道冲,而用之或不盈。渊兮,似万物之宗。
挫其锐,解其纷,和其光,同其尘。湛兮,似或存。
吾不知谁之子,象帝之先。
Nevidljiv je Tao, no kad ga se koristi, nikad se ne napuni. Dubok je, kao da je praotac svih bića. Tupi oštrinu, raspliće zamršenosti, ublažava svjetlost, miješa se s prašinom. Čist je, tiho postoji. Ne znam čiji je sin; pojavljuje se prije Nebeskog Vladara.

Duboka Refleksija

O čemu je ovo poglavlje?

Ovo poglavlje govori o praznini Taa — kako je Tao beskonačan, dubok i neiscrpan izvor svega što postoji. On obuzdava, iscjeljuje i izjednačuje sve stvari s ljubavlju koja ne diskriminira. Tao je stariji od bilo kojeg božanstva ili vladara.

Kako se to odnosi na mene?

U mom životu, često sam opsjednut ispunjavanjem svake praznine — postignućima, materijalnim stvarima, priznanjima. Ali Tao me uči da je prava snaga u praznini, u onome što nedostaje. Moja najveća praznina može postati moj najveći prostor za primanje.

Šta trebam uraditi danas?

Danas ću pronaći trenutak tišine, sjesti s prazninom, ne popunjavajući je ničim — samo dišući i slušajući. Dopustit ću sebi da budem prazan, i vidjet ću što se iz te praznine rađa.

Povezana poglavlja

Moje razmišljanje

Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Cijeli razgovor →