Poglavlje 11

Trideset žbica kotača

三十辐共一毂,当其无,有车之用。
埏埴以为器,当其无,有器之用。
凿户牖以为室,当其无,有室之用。
故有之以为利,无之以为用。
Trideset žbica dijeli jednu glavčinu; kada postoji praznina, postoji upotreba kola. Mijesi glinu da bi napravili posuđe; kada postoji praznina, postoji upotreba posuđa. Probijaju vrata i prozore da bi napravili sobu; kada postoji praznina, postoji upotreba sobe. Stoga ono što jest daje korist, a ono što je prazno daje upotrebljivost.

Duboka Refleksija

O čemu je ovo poglavlje?

Ovo poglavlje koristi primjere kotača, posuđa i kuće kako bi pokazalo paradoks da je praznina - ono nevidljivo, ono čega nema - zapravo izvor prave korisnosti. Tri klasična primjera ilustriraju kako materija sama po sebi nije dovoljna; potrebna je praznina da bi nešto postalo funkcionalno.

Kako se to odnosi na mene?

Ovo me uči da cijenim tišinu i prostor u svom životu. Previše sam često ispunjavam svoj dan aktivnostima, mislima, materijalnim stvarima, zaboravljajući da praznina ima svoju vrijednost. Osjećam da mi nedostaje onaj mirni prostor u kojem mogu disati i biti.

Šta trebam uraditi danas?

Danas ću svjesno stvoriti trenutke praznine - prosto rano jutro bez telefona, šutnju dok čekam, prostor u sobi koji ne moram ispuniti stvarima. Pokušat ću primijetiti kako ta praznina donosi mir i jasnoću.

Povezana poglavlja

Moje razmišljanje

Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Cijeli razgovor →