Chapter 62
Tajno utočište svih bića
Original
美言可以市尊，美行可以加人。人之不善，何弃之有？
故立天子，置三公，虽有拱璧以先驷马，不如坐进此道。
古之所以贵此道者何？不曰求以得，有罪以免邪？故为天下贵。
Prijevod
blago dobrih, utočište nesavršenih.
Lijepe riječi mogu steći poštovanje,
lijepa djela mogu uzdignuti čovjeka.
Kad čovjek nije dobar, zašto bi ga napustili?
Postaviti cara, imenovati velikaše,
ponuditi jade i darežljive konje,
sve to manje vrijedi nego sjesti
i primiti ovaj Tao.
Zašto su drevni cijenili ovaj Tao?
Ne kaže li se da tražeći nalaze,
da grijesi mogu biti oprošteni?
Zato je Tao najveće blago neba.
Duboko razmišljanje
O čemu se radi u ovom poglavlju?
Ovo poglavlje govori o Taou kao skrivenom blagu koje štiti sve — i pravedne i nepravedne. Naglašava da lijep govor i lijepa djela imaju vrijednost, ali da čak i oni koji nisu dobri ne bi trebali biti napušteni. Starodrevni vladari su prepoznali da je primanje Taoa vrijednije od jade i konja, jer Tao nudi oprost i spasenje za sve koji traže.
Kako se to odnosi na mene?
Osjećam duboku utjehu u spoznaji da Tao nije rezerviran samo za savršene ili vrle ljude. Kao netko tko se bori s vlastitim nedostacima, pronalazim razlog za nadu u ideji da Tao pruža utočište svima. Ovo me podsjeća da ne moram biti savršan da bih pristupio ovom dubokom izvoru mudrosti i mira.
Što bih trebao/la danas učiniti?
Danas ću primijetiti nekoga tko je možda u teškoći ili tko se bori sa sobom, i umjesto da sudim, ponudit ću im malo dobrote ili razumijevanja — možda samo osmijeh ili ljubaznu riječ.
Povezana poglavlja
Moja refleksija
Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?