Chapter 26

Težina je korijen lakešću

重为轻根,静为躁君。
是以圣人终日行不离辎重。虽有荣观,燕处超然。
奈何万乘之主,而以身轻天下?轻则失本,躁则失君。
Težina je korijen lakešću, a tišina je gospodar nemira. Stoga svetac putuje cijeli dan ne odvajajući se od svojih zaliha. Iako uživa u raskoši, ostaje smiren i priseban. Kako onda vladari carstava mogu olako shvaćati svijet? Lakomисlenost vodi gubitku temelja, a nemir gubitku vladara.

Duboko razmišljanje

O čemu se radi u ovom poglavlju?

Ovo poglavlje govori o osnovnoj ravnoteži između težine i lakežnosti, stabilnosti i nemira. Tzu (svetac) ostaje čvrsto povezan sa svojim temeljima i smiren, čak i okružen bogatstvom i ugodnostima. Naglašava da je vladar koji se ponaša lakomisleno osuđen na propast jer gubi dodir sa svojim izvorom moći.

Kako se to odnosi na mene?

U mom životu, prečesto sam zarobljen u brzini i uzbuđenju, ne razmišljajući o posljedicama svojih postupaka. Lako prihvaćam nova iskušenja bez temeljnog promišljanja. Osjećam da mi nedostaje ta unutarnja stabilnost i smirenost koju ovaj Tao opisuje.

Što bih trebao/la danas učiniti?

Danas ću pronaći trenutak tišine prije donošenja važne odluke. Umjesto da nasljedno reagiram, sjetit ću se svoje osnove i pitate se: Što je zaista važno?

Povezana poglavlja

Moja refleksija

Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Full chat →