Poglavlje 62
Tao je skrivena riznica svega
Original
美言可以市尊，美行可以加人。人之不善，何弃之有？
故立天子，置三公，虽有拱璧以先驷马，不如坐进此道。
古之所以贵此道者何？不曰求以得，有罪以免邪？故为天下贵。
Prijevod
Lijepe riječi mogu kupiti poštovanje. Plemenita djela mogu dodati čovjeku vrijednost. Pa zašto odbacivati one koji nisu dobri?
Kada postavljaš careve iministre, ili kada nudiš najdragocjenije jade i kola, to nije tako vrijedno kao sjedenje i primanje Tao-a.
Zašto su drevni mudraci toliko cijenili ovaj put? Nije li rečeno: tko traži, nalazi; tko griješi, može biti oprošten? Zato je Tao najvrednije u svemiru.
Duboka Refleksija
O čemu je ovo poglavlje?
Ovo poglavlje otkriva Tao kao univerzalno utočište — za dobre ljude je blago koje čuvaju, za loše je zaklon koji ih štiti. Tao ne odbacuje nikoga. Čak i lijepe riječi i plemenita djela koja stječu poštovanje drugih manje su vrijedne od samog Tao-a. Sva materijalna bogatstva i položaji nestaju u usporedbi s pronalaženjem ovog puta.
Kako se to odnosi na mene?
Osjećam olakšanje znajući da Tao nije rezerviran samo za savršene ljude. Griješim,执迷, i padam — ali Tao me i dalje čeka kao utočište. Ne moram biti savršen da bih pronašao ovaj put. Zapravo, moje nesavršenosti me vode k njemu.
Šta trebam uraditi danas?
Kada danas prepoznam nešto loše u sebi ili drugima, neću odbaciti niti osuditi. Umjesto toga, sjetit ću se da Tao štiti sve i ponudit ću sebi i drugima onu vrstu milosti koju Tao pruža meni.
Povezana poglavlja
Moje razmišljanje
Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?