Poglavlje 23

Rijetke riječi su prirodne

自然 希言 道者同于道

Original

希言自然。故飘风不终朝，骤雨不终日。孰为此者？天地。天地尚不能久，而况于人乎？
故从事于道者，道者同于道，德者同于德，失者同于失。同于道者，道亦乐得之；同于德者，德亦乐得之；同于失者，失亦乐得之。信不足焉，有不信焉。

Prijevod

Rijetke riječi su prirodne. Vihor ne traje čitavo jutro, nagle kiše ne traju čitav dan. Tko to stvara? Nebo i zemlja. Čak ni nebo i zemlja ne mogu dugo trajati, pa kako tek čovjek! Zato onaj tko slijedi Put, ujedinjuju se s Putom; tko slijedi vrliju, ujedinjuju se s vrlijom; tko slijedi gubitak, ujedinjuju se s gubitkom. Onaj tko se ujedinjuje s Putom, Put ga radosno prima; tko se ujedinjuju s vrlijom, vrliju radosno prima; tko se ujedinjuju s gubitkom, gubitak ga radosno prima. Nema dovoljno povjerenja — zato nema ni pravog povjerenja.

Duboka Refleksija

O čemu je ovo poglavlje?

Ovo poglavlje uči da je šutnja i manje riječi prirodno stanje, te da ni nebo ni zemlja ne mogu održati nasilje dugo. Pokazuje da ono što dajemo — vjeru, iskrenost, trud — određuje što ćemo natrag primiti.

Kako se to odnosi na mene?

Moje riječi često dolaze iz želje da budem shvaćen ili cijenjen. Govorim previše, objašnjavam previše, tražim potvrdu. Osjećam kako ta potreba da se izrazim stalno stvara napetost — sa drugima i sa sobom. Pitanje povjerenja me pronalazi: koliko sam u stvari sposoban vjerovati, i koliko sam sam pouzdan?

Šta trebam uraditi danas?

Danas ću govoriti manje. U razgovoru ću pustiti tišinu da ostane, umjesto da je ispunjavam riječima. Gledat ću koliko mogu slušati — a ne koliko mogu reći.

Povezana poglavlja

5 Nebo i Zemlja su Nerastrožni 17 Najuzvišeniji vladari 32 Put je vječno bezimen

Moje razmišljanje

Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Cijeli razgovor →