Poglavlje 16

Dostići krajnju prazninu

致虚极,守静笃。万物并作,吾以观复。
夫物芸芸,各复归其根。归根曰静,是谓复命。复命曰常,知常曰明。不知常,妄作凶。
知常容,容乃公,公乃王,王乃天,天乃道,道乃久,没身不殆。
Dostići krajnju prazninu, čvrsto se držati tišine. Dok sve stvari uzastopno nastaju, ja promatram njihov povratak. Nebrojeni su oblici svega što postoji, svaki se vraća svom izvoru. Povratak izvoru zove se tišina, a to je povratak svojoj sudbini. Povratak sudbini zove se vječnost, i tko poznaje vječnost, taj je prosvijetljen. Tko ne poznaje vječnost, djeluje bezumno i nanosi nesreću. Tko poznaje vječnost, taj sve prima; tko sve prima, taj je nepristran; tko je nepristran, taj vlada; tko vlada, taj je u skladu s nebom; tko je u skladu s nebom, taj je u skladu s Taoom; tko je u skladu s Taoom, taj traje zauvijek, i tijelo mu neće propasti nikada.

Duboka Refleksija

O čemu je ovo poglavlje?

Ovaj odlomak govori o postizanju duboke unutarnje praznine i tišine. Lao Zi nas uči da promatramo kako se sve stvari vraćaju svom izvoru. Povratak korijenu je tišina, a ta tišina vodi spoznaji vječnog zakona. Tko razumije ovaj zakon, postaje sposoban za prihvaćanje, nepristranost i mudro vladanje. To je put prema trajnosti i zaštiti od propadanja.

Kako se to odnosi na mene?

U vremenu prepunom buke i stimulacije, ovaj tekst me podsjeća da pronađem unutarnju tišinu. Često sam uhvaćen u vrtlog brige o budućnosti i žaljenja za prošlošću. Ali stvari se neprestano vraćaju i odmiču. Prihvaćanje ovog ritma donosi mi mir. Spoznaja da postoji vječni zakon koji upravlja svime daje mi osjećaj sigurnosti i pripadanja.

Šta trebam uraditi danas?

Danas ću odvojiti deset minuta u tišini, sjedeći i promatrajući svoje misli bez prosudbe. Disat ću polako i pustit ću um da se smiri poput vode koja se smiruje. Promatrat ću kako se osjećaji dižu i padaju poput valova.

Povezana poglavlja

Moje razmišljanje

Šta vas ovo poglavlje inspiriše? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Cijeli razgovor →