Chapter 7

Nebo i Zemlja traju vječno

天长地久。天地所以能长且久者,以其不自生,故能长生。
是以圣人后其身而身先,外其身而身存。非以其无私邪?故能成其私。
Nebo i zemlja traju vječno.
Nebeska prostranstva i zemlja mogu trajati tako dugo
Zato što ne postoje radi sebe samih,
Stoga mogu vječno postojati.
Zato mudrac sebe stavlja u pozadinu,
A opet biva na prvom mjestu;
Svjesno se povlači,
A opet biva sačuvan.
Zar nije zato što je bez sebičnih pobuda
Što ispunjava svoju vlastitu bit?

Duboko razmišljanje

O čemu se radi u ovom poglavlju?

Ovo poglavlje otkriva duboku mudrost o vječnosti neba i zemlje. Objašnjava da ta silna prostranstva postoje vječno upravo zato što ne teže isključivo vlastitom opstanku. Mudrac, poput neba i zemlje, postiže iznimne stvari stavljajući druge ispred sebe i odričući se sebičnosti. Nesebičnošću dolazi do ispunjenja, a ne samouništenjem kako bi mogli pomisliti kratkovidni.

Kako se to odnosi na mene?

U mom životu, stalno se borim s iskušenjem da sve radim samo za vlastitu korist i priznanje. Ovaj prikaz neba i zemlje me potiče na razmišljanje koliko bih mogao postići kada bih prestao opsesivno razmišljati o sebi. Osjećam da me ovaj prikaz podsjeća kako prava veličina nije u isticanju, već u služenju i povlačenju kada je to potrebno.

Što bih trebao/la danas učiniti?

Danas ću učiniti jedno dobro djelo za nekoga drugoga, a da od toga ne očekujem nikakvu zahvalu ili korist — samo zato što je to ispravno. Zatim ću primijetiti kako se osjećam kada pomognem bez sebičnih motiva.

Povezana poglavlja

Moja refleksija

Što vas ovo poglavlje inspirira? Kako ćete ga primijeniti?

Ask Laotzu About This Chapter Full chat →